Ivana

Zašto je sporiji život preduvjet za autentičnost? U nekom trenutku, netko nam je podvalio jednu veliku laž: da je rutina nešto loše, nešto što nas sputava i što treba izbjegavati pod svaku cijenu. U istoj rečenici proglasili smo dosadu neprijateljem i uvjerili se da moramo stalno tražiti nove užitke, nove podražaje i nove nalete euforije. Međutim, rutina sama po sebi nije dosadna. Ona je okvir koji održava ritam i dopušta predah. Dosadna postaje tek kad se pretvori u kolotečinu i u beskrajno ponavljanje radnji koje nas ne vesele i koje ne vode nikuda. Tu leži ključna razlika koju često zanemarujemo. Rutina kao okvir za autentičnost Rutina smiruje. Ona utišava stalne alarme ubrzanog života i vraća osjećaj predvidljivosti. Naš mozak obožava predvidljivost jer tako štedi energiju. Ako zna da nakon doručka slijedi pola sata čitanja ili pisanja, autentičan glas ima priliku prodrijeti kroz buku. Bez rutine, naš dan oblikuju vanjski podražaji: obavijesti, poruke, događaji. Tad...