BOOMERASKING - KADA LJUDI PREUSMJERAVAJU RAZGOVOR DA BI PRIČALI O SEBI

Boomerasking  - kada ljudi preusmjeravaju razgovor da bi pričali o sebi

 

 

 

U svakodnevnim razgovorima većina ljudi voli kada ih se pita o njihovim životima, ili barem tako kažu opće prihvaćena pravila dobre komunikacije.

 

 

 

Pitanje-hvalisanje (ask-bragging)

 

To je kada osoba postavi pitanje samo kako bi potom istaknula vlastiti uspjeh. Na površini izgleda kao iskazan interes, ali vrlo brzo postaje jasno da je pitanje samo uvod za samopromociju.

Primjer iz svakodnevice:

 

„Kako je prošao tvoj sastanak s klijentom?“ – pita kolegica u uredu.
Dok još ni ne završiš rečenicu, ona doda: „Ja sam jučer imala prezentaciju pred upravom i baš su me svi pohvalili, rekli su da je bila najbolja do sada!“

Psihološki pogled:

 

Ljudi često koriste ovaj oblik komunikacije kad imaju potrebu za priznanjem i potvrdom vlastite vrijednosti, ali nisu sigurni kako to zatražiti na direktan način. Ponekad su navikli da moraju prikazati savršenstvo kako bi zaslužili prihvaćanje. Iako se možda žele povezati, ovakvo ponašanje kod drugih izaziva osjećaj da nisu doista viđeni ili važni.

 

 

Pitanje-žalba (ask-complaining)

 

Ovdje osoba postavlja pitanje s ciljem da izrazi nezadovoljstvo, frustraciju ili se požali – često bez iskrene želje da čuje tuđe mišljenje.

Primjer iz svakodnevice:

 

„Kako ti se čini naš novi šef?“ – pita poznanik u hodniku.
Tek kreneš govoriti nešto pozitivno, kad on preuzima: „Meni užasno ide na živce. Stalno mijenja mišljenje i stalno nešto zahtijeva. Jedva čekam da ode.“

Psihološki pogled:

 

Pitanje-žalba često je oblik traženja emocionalne potvrde – osoba možda želi čuti „I meni je takav!“ kako bi se osjećala manje usamljeno u svom nezadovoljstvu. Ipak, umjesto stvarnog dijaloga, koristi pitanje kao alibi da istrese negativnost. Ovakav pristup dugoročno iscrpljuje odnose jer sugovornici osjećaju da ih se koristi kao emocionalni otpad – umjesto da ih se pita s istinskom znatiželjom.

 

 

Pitanje-dijeljenje (ask-sharing)

 

Ovdje se postavlja pitanje, ali odgovor nije ni pohvala ni žalba – već neutralna informacija o sebi. Ipak, i ovo ponašanje može biti smetnja u stvarnoj komunikaciji.

Primjer iz svakodnevice:

 

„Imaš li djece?“ – pita netko na poslovnom ručku.
Kad odgovoriš, osoba odmah uzvrati: „Ja imam dvoje, kći i sina, sad su već srednja škola…“

Psihološki pogled:

 

Ovo ponašanje često proizlazi iz želje da se razgovor održi živim ili da ne dođe do neugodne tišine. Ponekad iza toga stoji i navika da se vlastite informacije smatraju „zanimljivijima“ ili da se ne zna kako produbiti tuđi odgovor. Iako nije zlonamjerno, ovakav način komunikacije može prekinuti sugovornikovu priču prije nego što se pravo razvije, ostavljajući dojam da dijeljenje nije bilo dobrodošlo.

 

Kako prepoznati i prevladati boomerasking?

 

Svjesnost o ovim obrascima je prvi korak prema kvalitetnijoj komunikaciji. Razumijevanje da ti obrasci često proizlaze iz nesigurnosti i želje za povezivanjem može pomoći da ih lakše prepoznaš i promijeniš.

Evo nekoliko savjeta:

·        Prakticiraj aktivno slušanje: Umjesto da razmišljaš o svom odgovoru dok sugovornik priča, usredotoči se na njegove riječi, osjećaje i neverbalne znakove. To će ti pomoći da postavljaš relevantna pitanja i pokažeš iskreno zanimanje.

 

·        Prihvati tišinu: Pauze u razgovoru nisu nužno neugodne. One pružaju prostor za razmišljanje i mogu produbiti razgovor.

 

·        Vježbaj izražavanje sebe bez preuzimanja razgovora: Pokušaj izravno podijeliti svoje misli i osjećaje bez potrebe da se postavi pitanje kao uvod. Na primjer, umjesto da pitaš „Jesi li vidio novi film?“ i odmah odgovoriš, reci „Baš sam gledala novi film i jako mi se svidio!“

 

 

Zašto se ovo događa?

 

Ljudi se često boje tišine, odbacivanja ili toga da neće biti dovoljno zanimljivi. Umjesto da ostave prostor za drugu osobu, brzo ispunjavaju prazninu vlastitim riječima. Boomerasking tako postaje nesvjesna navika – štit od nelagode. Ali ako želimo izgraditi stvarnu bliskost i povjerenje u odnosima, važno je osvijestiti ove obrasce.

Prava komunikacija nije „razmjena replika“, nego stvaranje prostora u kojem se obje strane osjećaju viđeno, saslušano i vrijedno. Nema ničeg ljepšeg od osjećaja da te netko zaista želi čuti bez da te prekine, nadmaši ili usmjeri razgovor prema sebi.

 

 

 

Pripremila: Ivana Matas