ZAŠTO VOLIMO SVOJE PROBLEME I ZAŠTO SE BOJIMO PROMJENA U ŽIVOTU?

Zašto volimo svoje probleme i zašto se bojimo promjena u životu?

Zašto nam je teško mijenjati one stvari u životu koje nam se ne sviđaju? Donosimo iste „pogrešne“ odluke, ustrajemo u odnosima koji nas ne zadovoljavaju ili nam se stalno ponavljaju iste situacije na svakom novom poslu koji promijenimo. Možda se uopće ne usudimo nešto poduzeti jer duboko u sebi osjećamo zašto se bojimo promjena, pa se ono što smatramo pokušajem zaokreta vrlo brzo pokaže samo kao varijacija naše „stare priče“. Iza toga stoji kombinacija biologije, psihologije i sistemskih utjecaja kojih uglavnom nismo svjesni.

Mozak bira poznato, a ne ono što je nužno dobro za nas

Primarna funkcija mozga jest da nas štiti, a ne da nas usreći. Zato bira ono što mu je poznato, čak i kada to znači ostajanje u nečemu što nas ne zadovoljava. Promjena za mozak predstavlja potencijalnu prijetnju zbog čega često ostajemo u odnosima koji nas ne ispunjavaju, odgađamo odluke koje znamo da trebamo donijeti i vraćamo se starim obrascima. Poznato je sigurno čak i kad nije dobro i zato smo skloni ostati u poznatim situacijama jer su predvidljive.

Navike upravljaju ponašanjem

Velik dio naših reakcija nije svjestan, nego automatiziran. Jednom kada se obrazac ponovi dovoljno puta, mozak ga „sprema” kao zadanu opciju. I onda reagiramo gotovo bez razmišljanja jer to štedi energiju, a mozak voli ići linijom manjeg otpora. Reakcije su automatske i zahtijevaju minimum svjesnog napora. Zato nam je često teško uopće razumjeti zašto se bojimo promjena i kako nastaje taj nevidljivi otpor kada se ipak odlučimo da želimo zaokret.

Kako to izgleda u životu?

• Ostajemo u nezadovoljavajućem i iscrpljujućem odnosu jer je i naša majka ili baka „trpjela” svog partnera.
• Biramo emocionalno nedostupne partner(ic)e jer je to poznata dinamika iz djetinjstva.
• Sabotiramo vlastiti uspjeh neodlučnošću ili odgađanjem jer netko u obitelji nije imao priliku uspjeti.
• „Volimo“ svoje probleme jer volimo svoju obitelj.

Zato promjena ponekad izaziva čudan osjećaj krivnje. Kad činimo nešto dobro za sebe imamo dojam kao da „izdajemo” nekoga ili nešto. U konstelacijama dobivamo jasne uvide gdje smo i s kim povezani na taj, za nas ograničavajući način, što nam pruža mogućnost da ga se oslobodimo.

Kako nadvladati otpore i zašto je taj proces toliko izazovan?

Iako nam se čini da „samo“ trebamo promijeniti svoju reakciju, u praksi se pitanje kako promijeniti život pretvara u ozbiljan posao koji moramo odraditi na biološkoj i psihološkoj razini. Mijenjamo neuronske obrasce (dakle, način funkcioniranja mozga), emocionalne reakcije (svjesno upravljamo emocijama), osjećaj sigurnosti (direktno izazivamo evolucijske mehanizme preživljavanja), a kroz konstelacije i pronalazimo svoje pravo mjesto u obiteljskom sistemu.

Ako se dublje zagledamo u to zašto se bojimo promjena, uvidjet ćemo da će se transformacija dogoditi tek kada si dopustimo:

1. Prepoznati obrazac bez osuđivanja – samo razumijevanje razloga zašto nešto radimo smanjuje vjerojatnost automatske reakcije.

2. Uvoditi male promjene – sposobnost mozga za promjenu bit će veća, a otpor manji što su željene promjene manje.

3. Izdržati nelagodu kroz svjesno upravljanje emocijama tijekom promjene – ciljane tehnike disanja ili druge tehnike mindfulnessa pomažu „smiriti” limbički sustav.

4. Dosljedno ponavljati novo ponašanje – ponavljanje utvrđuje nove neuronske puteve i pridonosi njihovoj automatizaciji u budućnosti.

5. Preispitati postojeću sliku o sebi (identitet) – dopustiti si svjesno mijenjati one aspekte identiteta koji nas ograničavaju u osobnom rastu i postizanju dobrobiti. 

Pripremila: Ivana Matas