KAKO RODITELJSKA OČEKIVANJA UTJEČU NA ODRASTANJE DJECE?

https://www.zenskirecenziraj.com/hr/ostalo/od-ljubavi-do-pritiska-kako-roditeljska-ocekivanja-utjecu-na-odrastanje-djece/

Kako roditeljska očekivanja utječu na odrastanje djece?

<script async src="https://pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js?client=ca-pub-5813352881115803"

     crossorigin="anonymous"></script>

Visoka očekivanja roditelja često proizlaze iz ljubavi, brige i želje da dijete uspije u životu. Roditelji žele najbolje za svoju djecu, no ponekad ta očekivanja mogu postati izvor pritiska, stresa i razvijanja osjećaja neuspjeha. Kada su očekivanja previsoka ili neusklađena s djetetovim sposobnostima i interesima, mogu negativno utjecati na mentalno zdravlje djeteta, kao i na odnos između roditelja i djece. Stoga je u ovoj konkurentnoj današnjici izrazito važno pronaći načine kako smanjiti i uravnotežiti roditeljska očekivanja.

Komunikacija, realizam i fokus na dijete kao ključni pojmovi

Prvi korak u smanjivanju visokih očekivanja jest otvorena i iskrena komunikacija. Djeca i mladi često se boje izraziti svoje osjećaje jer ne žele razočarati roditelje. Razgovor u kojem dijete može mirno objasniti kako se osjeća, što ga opterećuje i koje su njegove stvarne mogućnosti, može pomoći roditeljima da bolje razumiju situaciju. S druge strane, roditelji trebaju naučiti slušati bez osuđivanja i uspoređivanja s drugima. Razumijevanje da svako dijete ima vlastiti tempo razvoja ključno je za zdrav odnos.

Drugi važan korak jest realno sagledavanje djetetovih sposobnosti i interesa. Roditelji često nesvjesno projiciraju vlastite neostvarene snove na djecu, očekujući da će ona ostvariti ono što oni nisu mogli. Međutim, svaka osoba ima jedinstvene talente, sklonosti i granice. Umjesto fokusa na savršene ocjene ili vrhunske rezultate, važno je poticati trud, učenje i osobni napredak. Kada roditelji vrednuju proces, a ne samo rezultat, pritisak se znatno smanjuje.

Treći način smanjenja visokih očekivanja jest razvijanje realnih ciljeva. Postavljanje malih, dostižnih ciljeva pomaže djetetu da osjeti uspjeh i poveća samopouzdanje. Ako su ciljevi previsoki, neuspjeh može dovesti do frustracije, anksioznosti i gubitka motivacije. Roditelji bi trebali zajedno s djecom postavljati ciljeve koji su izazovni, ali ostvarivi, uz mogućnost prilagodbe kada okolnosti to zahtijevaju.

Također, važno je naglasiti da neuspjeh nije kraj, već prilika za učenje. Djeca koja odrastaju u okruženju gdje se pogreške doživljavaju kao normalan dio života lakše se nose s pritiskom i razvijaju otpornost. Roditelji koji prihvaćaju da dijete ne mora uvijek biti najbolje u svemu šalju poruku bezuvjetne podrške i ljubavi.

Trebaju li roditelji poraditi i sami na sebi?

Na kraju, roditelji trebaju raditi i na vlastitim očekivanjima i emocijama. Ponekad je korisno preispitati zašto su im određeni uspjesi toliko važni i dolaze li ta očekivanja iz straha, društvenog pritiska ili uspoređivanja s drugima. Smanjivanjem vlastitih unutarnjih pritisaka, roditelji stvaraju zdravije okruženje u kojem dijete može rasti, razvijati se i graditi samopouzdanje bez straha od razočaranja.

Smanjenje visokih očekivanja ne znači odustajanje od ambicija, već pronalazak ravnoteže između podrške, razumijevanja i realnosti. Takav pristup jača obiteljske odnose i pomaže djeci da izrastu u zadovoljne i samopouzdane osobe.

Pripremila: Ivana Matas