ZAŠTO BOJIMO JAJA I KAKVE VEZE ZEC IMA S USKRSOM?

Zašto bojimo jaja i kakve veze ima zec s Uskrsom?

 

 

Vrhunac i mode i umjetnosti ukrašavanja jaja i danas predstavljaju ona Carla Fabergéa iz 19. stoljeća, izrađena za ruskog cara i caricu, prikladno ukrašena i - neizrecivo skupa.

 

 

 

Simbol života

Jaje je bilo cijenjeno i u poganskoj tradiciji kao simbol novog života, a proljetni ekvinocij, kao dan pobjede svjetlosti nad tamom, bio je najveće godišnje slavlje. Kršćanstvo je tu nešto kasnije malo pomaklo datume Isusova rođenja i smrti kako bi se Uskrs kao slavljenje pobjede svjetla nad tamom, stopio sa starim poganskim običajima koji su još živjeli u narodima, prije svega zato što su bili neodvojivo povezani s prirodom i njezinim ciklusima.

 

Zašto je zec simbol Uskrsa?

Iako nam zečevi sada nisu tema, svoje su mjesto u uskrsnoj simbolici zaslužili također zbog poslovične plodnosti koju su cijenili i pogani. Plod i plodnost povezani su kasnije u mit prema kojem jaja ne nosi kokoš, nego zec, i obično ih skriva u vrtu ili kući. Prvi je uskrsni zec, Osterhase, tako donio jaja u 17. stoljeću negdje u Njemačku i otad ih se viđalo sve više diljem Europe.

Vratimo se na jaja i njihovo mjesto u najvećem kršćanskom blagdanu. Već smo spomenuli da je Crkvi bilo jednostavnije prihvatiti i malo promijeniti neke poganske običaje nego se boriti protiv njih, pa je tako prihvatila i jaje. Čest običaj kotrljanja jaja nizbrdo objašnjavat će se, primjerice, kao simbol odmicanja kamena kojim je bio zatvoren Isusov grob.

 

Zašto bojimo jaja?

 

U korizmi su, vjeruje se, jaja bila zabranjena hrana, pa bi ih ljudi bojili i ukrašavali kako bi još svečanije obilježili kraj pokore i posta. Rani kršćani u Mezopotamiji bojili su jaja u crveno kako bi se prisjetili Isusove prolivene krvi, a kako Crkva nije imala ništa protiv tog običaja, ukrasi su postajali sve složeniji, a jaja sve šarenija, pa su se počela i poklanjati drugima.

Moramo još samo spomenuti i čokoladna jaja koja su se pojavila kada je savladana tehnika oblikovanja čokolade – u drugoj polovici 19. stoljeća. Kinderova ideja i ne djeluje više tako revolucionarno, zar ne? A sva kasnija i današnja farbanja, ispuhivanja i raznorazna ukrašavanja samo su nastavak bogate tradicije koju rado prihvaćaju štovatelji prirode, vjernici, kreativci i ljubitelji čokolade.

 

Pripremila: Ivana Matas