KAKO DAVATI SAVJETE NA PRAVI I POGREŠAN NAČIN?

Kako davati savjete na pravi i pogrešan način?

Koliko puta ti se dogodilo da ti prijatelj ili kolega ispriča svoj problem, a ti već nakon dvije rečenice znaš što bi mu rekao? Naša prirodna reakcija je dati savjet. Želimo pomoći, olakšati, pokazati da smo uz osobu. No, postavlja se pitanje: trebamo li uopće davati savjete prijateljima i kolegama – i ako da, kako to učiniti na način koji pomaže, a ne odmaže? Jer ljudi ne dolaze uvijek po rješenje. Češće dolaze po jasnoću, podršku i osjećaj da ih netko zaista čuje.

Zašto davanje savjeta često ne funkcionira

Mnogi od nas dobro znaju koliko neugodno može biti kad dobijemo „dobronamjeran“ savjet koji nismo tražili. Iza tih riječi često se skriva poruka: „Ti ne znaš dovoljno, ja znam bolje.“ Nesvjesno, takav savjet stavlja drugu osobu u podređeni položaj i polako ruši njezino povjerenje u vlastite sposobnosti. Umjesto zahvalnosti, javlja se otpor – jer čak i savjet dan u najboljoj namjeri drugoj osobi šapuću: „Nisi dovoljno dobar.“

Davanje gotovog rješenja često uskraćuje drugoj osobi priliku za učenje i rast. To je kao da nekomu gladnom date ribu umjesto da ga naučite pecati. Kratkoročno će se nahraniti, ali dugoročno mu niste pomogli razviti vlastite resurse. Učenje kroz vlastito iskustvo, pogreške i traženje rješenja ključ je razvoja samopouzdanja i samostalnosti.

Osim toga, kada netko dobije gotov odgovor, može se dogoditi da ne bude u skladu s njegovim vrijednostima, načinom razmišljanja ili osobnim okolnostima. Ono što nama izgleda kao najbolje rješenje, drugoj osobi možda neće uopće odgovarati. Time se riskira da osoba prihvati savjet napola ili ga u potpunosti odbaci, a istovremeno se osjeća posramljeno ili nesigurno.

Ljudi ne trebaju savjete – trebaju jasnoću

Mnogi ljudi misle da žele savjet, ali zapravo žele nekoga tko će im pomoći da jasnije razmisle. Kada ih slušamo, postavljamo prava pitanja i dajemo im prostor da artikuliraju svoj problem, najčešće sami dolaze do rješenja.

Umjesto da izgovorimo: „Evo što bi trebao napraviti,” možemo pitati:

• Što je u ovom trenutku tvoj najveći izazov?
• Koji bi ishod za tebe bio najbolji?
• Koji bi prvi mali korak mogao napraviti?
• Što bi savjetovao prijatelju da je on u tvojoj situaciji?

Takva pitanja ne nameću rješenje, nego osnažuju osobu da sama preuzme odgovornost i pronađe put koji odgovara baš njoj.

Kada je u redu davati savjet?

Pravo je vrijeme za davanje savjeta onda kada vas netko izravno pita za mišljenje i kada možete ponuditi konkretne informacije ili iskustvo koje drugoj osobi može pomoći da sama donese odluku. Tada savjet više nije „ja bih ovo napravio“, nego objektivno dijeljenje znanja i uvida. Dobro dan savjet ne nameće rješenje, nego pruža smjernice i kontekst – tu leži razlika između pomaganja i nametanja.

I da, znam što mislite. Paradoksalno je da baš ja u ovom članku dajem savjete dok vas učim kako ih manje davati. Pa hajdemo to objasniti na praksi. Vi ste, recimo, kliknuli na ovaj članak, što znači da vas tema zanima i da na neki način tražite smjernice. Ako vas netko u stvarnom životu pita za pomoć i imate nešto suvislo za reći, postoji opravdan razlog da podijelite svoje znanje. U takvom kontekstu savjet nije nametanje, nego dijeljenje iskustva i informacija koje druga osoba možda ne bi sama mogla otkriti.

Budući da je ovaj članak nastao analizom i čitanjem razne literature na tu temu, možemo ga smatrati argumentiranim: postoje jasni uvjeti i konteksti kada davanje savjeta ima smisla i kada zaista može pomoći. To nije generički „daj savjet, pa što bude“, nego promišljeni pristup temeljen na znanju, iskustvu i situaciji u kojoj se osoba nalazi.

Najbolji savjet = biti uz osobu

Biti uz nekoga ne znači uvijek imati odgovore. Često znači upravo suprotno – ne žuriti s rješenjem, nego stvoriti prostor u kojem se druga osoba osjeća sigurno i dovoljno osnaženo da sama pronađe put.

Pripremila: Ivana Matas