KAKO SE NOSITI S RODITELJSKIM STRESOM?

Foto Unsplash 

Kako se nositi s roditeljskim stresom?

Postoji osnovni stres koji svakodnevno proživljavamo u našem životu, a postoji i roditeljski stres koji je uzrokovan djecom. Evo što sve trebate znati o njemu.

Roditeljska krivnja 

Suvremeni roditelji često se osjećaju nekompetentni u ostvarivanju svoje roditeljske uloge. Imaju veliku želju da budu prisutni u životu svoje djece, da budu odgovorni, suosjećajni, imaju dovoljno slobodnog vremena u kojem mogu stvarati svojoj djeci dobra i pozitivna životna iskustva. Kada ne zadovolje neku od ovih uloga roditelji se osjećaju krivima i nedostatnima. Roditeljska krivnja podrazumijeva da uvijek možemo učiniti više, da smo emotivno oštetili svoju djecu te da su nesretna zbog naših propusta. To često dovodi u začarani krug velike želje, nemoći i razočaranja.

Dostupnost djeci 

Roditeljski stres dolazi od svakodnevne intenzivne interakcije između roditelja i djece. Kada se uzme u obzir sve što smo već nabrojili, a uključuje preživljavanje, osobne traume, osjećaj nesigurnosti u sebe, nedostatak brige za sebe, dodirivanje i zapitkivanje naš stres se povećava. Vidimo dijete, očekujemo njegove potrebe, posebno one emocionalne i osjećamo se ugroženima na život i smrt. Zbog toga dolazi do roditeljske krivnje. Smatramo da je poželjno i normalno da smo uvijek dostupni djeci, a osjećamo da za to nemamo resursa.

Burne reakcije 

Ove suptilne i ponavljajuće dječje radnje prebacuju mozak u stanje stresa zbog čega na obično dodirivanje, neprestano dozivanje i pitanja koja postavljaju može se imati burna reakcija. U takvim situacijama organizam dolazi u stanje preživljavanja na način da se osjećamo zamrznuti ili otupjeli, da želimo pobjeći ili da dijete doživljavamo kao neprijatelja i s njim ulazimo u otvoreni sukob. Reakcije su burne, nekontrolirane, osjećaj ugroze, izigranosti, ostavljenosti, osamljenosti...

Okidači za stresne situacije 

Potječu iz vremena kada se nismo mogli zauzeti za sebe, imati svoj glas ili smo se osjećali nesigurno i ugroženo. Stres životni i obiteljski na nas utječe tako da se vraćamo unatrag i naše reakcije izgledaju nekontrolirane i nezrele. U tom nazadovanju gubimo kontrolu i radimo pogreške, obračunavamo s s djetetom, ucjenjujemo ga, prijetimo mu, a sve to činimo jer se osjećamo nemoćno. Afekt na afekt. Reakcija na reakciju.

Zaključak 

Nema brzopoteznih rješenja kojima bismo izbjegli krizu. Bitno je da se u trenucima stresa povežete sa sobom i sa svojim djetetom. To može potrajati cijeli dan i duže od reaktivnog rješavanja krize.

Pripremila: Ivana Matas