KAKO PRIPREMITI DIJETE ZA VRTIĆ?

Foto Unsplash 

Kako pripremiti dijete za vrtić?

Polazak u vrtić velika je promjena za cijelu obitelj. Saznajte kako djetetu pomoći da se osjeća sigurno, a roditelju da se lakše nosi s emocijama.

Roditelj i emocije 

Prvi dani vrtića često se opisuju kao razdoblje u kojem se dijete treba naviknuti na novu sredinu. No prilagodba ne pripada samo djetetu. Roditelj se istodobno suočava s odvajanjem, povjeravanjem brige o djetetu drugoj osobi i pitanjem hoće li ona prepoznati njegove potrebe. Zato se iza jutarnjeg rastanka nalaze ponos, strah, uzbuđenje i krivnja. 

Svjesno roditeljstvo ne znači skrivati tugu ili zabrinutost. Važno je prepoznati vlastite osjećaje kako se nesigurnosti odrasle osobe ne bi prenijela na dijete. Djetetu ne treba roditelj bez emocija, nego roditelj koji mu mirnim i dosljednjim ponašanjem poručuje: teško nam je rastati se, ali vjerujem da si ovdje sigurno i da ću se vratiti.

Priprema za vrtić

Priprema počinje prije prvog ulaska u odgojnu skupinu. Djetetu jednostavnim riječima možemo opisati kamo ide, tko će ondje biti i što slijedi nakon rastanka. Pomažu poznati put do vrtića, razgovor o dnevnom ritmu i jasna poruka da će roditelj doći po njega. Ne treba obećavati da neće plakati n uvjeravati ga da će mu odmah biti lijepo. 

Rastanak iz vrtića 

Rastanak treba biti topao, jasan i dovoljno kratak. Prikriveni odlazak možda izbjegne suze, ali narušava osjećaj predvidljivosti jer dijete ne zna kada roditelj može nestati. Ni vraćanje na vrata, pregovaranje i višestruko opraštanje ne donose sigurnost. Pomaže ritual koji se ponavlja: zagrljaj, jedna rečenica i predaja odgojitelju. Roditelj ne mora poricati svoju tugu, ali dijete ne bi trebalo osjećati da je odgovorno za roditeljeve emocije.

Kako dijete prihvaća vrtić?

Plač, ljutnja, povlačenje ili odbijanje ulaska u skupinu nisu dokaz da je vrtić pogrešan izbor niti nešto što treba što prije popraviti. To su mogući načini na koje dijete poručuje: novo mi je, nedostaješ mi, trebam vrijeme ili još nisam sigurno. Prihvatiti osjećaj ne znači promijeniti dogovor, nego ostati oslonac dok dijete kroz njega prolazi.

Prilagodba i kod kuće 

Dobronamjerne reakcije ponekad mogu otežati prilagodbu: obećavanje nagrade ako dijete ne zaplače, uspoređivanje s drugom djecom, ispitivanje odmah nakon vrtića. Dijete tada može zaključiti da su njegove emocije problem ili da je vrtić kazna. Korisnije je priznati da mu je teško, održavati dogovoreni ritam te mu nakon vrtića ponuditi mir i blizinu.

Prilagodba se često nastavlja i kod kuće. Mogu se pojaviti veća potreba za blizinom, razdražljivost, umor, promjene sna ili apetita te privremeni povratak ranijim obrascima ponašanja. To može biti očekivana reakcija na novu svakodnevicu. 

Zaključak 

Cilj prilagodbe nije dijete koje ne plače. Cilj je dijete koje uz pouzdane odrasle osobe postupno stječe iskustvo: teško mi je, ali nisam samo, roditelj odlazi, ali se vraća, moje su emocije dopuštene i netko mi pomaže da kroz njih prođem.

Pripremila: Ivana Matas